Cev za šut, kako se građevinski otpad spušta sa viših spratova bez prašine u zgradi, bez oštećenja lifta i bez rizika

Odvoz šuta i kontejneri za šut Beograd - Salus Trans > Blog > Cev za šut, kako se građevinski otpad spušta sa viših spratova bez prašine u zgradi, bez oštećenja lifta i bez rizika

Cev za šut, kako se građevinski otpad spušta sa viših spratova bez prašine u zgradi, bez oštećenja lifta i bez rizika

Zašto je iznošenje šuta sa sprata najskuplji deo adaptacije

Kada se radi adaptacija na petom spratu, sam materijal koji se ruši košta isto koliko i u prizemlju. Ono što pravi ogromnu razliku jeste put od stana do kontejnera. Šut se pakuje u vreće, nosi kroz hodnik, spušta liftom ili stepenicama, iznosi kroz ulaz i istovara u kontejner, i taj ciklus se ponavlja stotinama puta. Za prosečnu adaptaciju od desetak kubnih metara to su hiljade kilograma koje neko fizički nosi. Upravo taj rad, a ne odvoz, čini najveći deo troška i najveći deo izgubljenog vremena, i upravo to rešava cev za šut.

Šta je cev za šut i kako je sastavljena

Cev za šut je vertikalni kanal sastavljen od pojedinačnih segmenata koji se međusobno zakače lancima i nose jedan drugoga. Segmenti su najčešće u obliku krnjeg konusa, tako da se donji deo svakog elementa uvlači u sledeći, čime se materijal usmerava ka centru i sprečava zapinjanje na spojevima. Na vrhu se postavlja levak sa širokim otvorom, u koji radnici ubacuju materijal, a poslednji segment pri dnu ulazi direktno u kontejner. Ceo sistem se sastavlja od gore nadole ili od dole naviše, u zavisnosti od načina sidrenja, i može se produžavati praktično do bilo koje visine. Za korisnika je najvažnije to što se sistem postavlja za nekoliko sati, a koristi se svakog dana tokom rušenja.

Kako se cev pričvršćuje i za šta se kači

Način sidrenja zavisi od objekta. Kod zgrada u izgradnji i kod fasadnih radova cev se najčešće kači za skelu, što je najjednostavnije i najstabilnije rešenje. Kod stanova u useljenim zgradama koristi se prozorski otvor ili balkon, uz posebnu nosivu konstrukciju koja se oslanja iznutra i preuzima opterećenje, jer se cev nikada ne kači za ogradu, oluk ili bilo koji element koji za to nije predviđen. Uz vertikalno sidrenje na vrhu, cev se pridržava i na više tačaka po visini, kako bi se sprečilo ljuljanje pri udaru materijala i pri vetru. Nosivost i način sidrenja se procenjuju na licu mesta, jer se razlikuju od objekta do objekta, i to je razlog zbog kojeg se ovaj posao poverava ljudima koji ga rade svakodnevno.

Zašto je ovo pre svega pitanje bezbednosti

Alternativa cevi u praksi ume da bude bacanje šuta kroz prozor, i to je nešto što se ne sme raditi ni u kom slučaju. Komad opeke koji padne sa četvrtog sprata dostiže brzinu pri kojoj je svaki udarac u čoveka fatalan, a raspon rasipanja materijala je znatno veći nego što se očekuje, jer se komadi odbijaju od ivica i fasade. Cev taj rizik uklanja u potpunosti, jer je materijal sve vreme zatvoren u kanalu i završava tačno u kontejneru. Uz to, prostor ispod izlaza cevi se ograđuje i obeležava, tako da niko ne prolazi kroz zonu istovara. Za izvođača to znači i usklađenost sa pravilima bezbednosti na radu, što je kod prijava i inspekcija jednako važno kao i sama brzina posla.

Prašina, najveći uzrok sukoba sa komšijama

Kod adaptacija u useljenim zgradama najveći broj žalbi ne odnosi se na buku nego na prašinu u zajedničkim prostorijama. Šut koji se nosi u vrećama kroz hodnik i lift ostavlja fin sloj prašine na svakom spratu, u liftu, na stepeništu i ispred tuđih vrata, a taj sloj se podiže danima. Cev taj problem rešava u korenu, jer materijal uopšte ne prolazi kroz zgradu. Prašina koja nastaje pri padu unutar cevi zadržava se u kontejneru, a dodatno se smanjuje pokrivanjem kontejnera ceradom i povremenim orošavanjem vodom. Kod dugotrajnih radova se koristi i platno oko zone istovara. Rezultat je da zgrada ostaje čista, a odnos sa stanarima znatno mirniji.

Lift i stepenište, šteta koja se plaća posle radova

Ovo je trošak koji se pojavi tek na kraju, kada se sabiraju štete. Prevoz šuta liftom preopterećuje kabinu, oštećuje pod i zidove, prlja vođice i vrlo često dovodi do kvara, koji zatim plaća vlasnik stana u kome su se izvodili radovi. Stepenište trpi udarce vreća po gazištima i po rukohvatu, a zidovi u hodniku dobijaju tragove koji se ne peru nego se krečenje ponavlja. Kada se sve to sabere, iznos ume da nadmaši cenu najma cevi za ceo period radova. Zbog toga upravnici zgrada sve češće izričito traže da se šut spušta cevi, i to unose u dogovor sa vlasnikom stana pre početka radova.

Koliko se dobija na vremenu i na trošku rada

Razlika je drastična i najlakše se vidi na jednostavnom primeru. Dva radnika koja nose vreće sa četvrtog sprata liftom u proseku obave nekoliko kubnih metara dnevno, uz stalne pauze i uz čekanje lifta koji koriste i stanari. Sa cevi za šut isti materijal se ubacuje direktno sa mesta rušenja i za istu količinu potrebno je nekoliko puta manje vremena, a radnici ostaju na svom radnom mestu umesto da polovinu dana provedu u hodniku. Kod većih adaptacija to znači skraćenje ukupnog trajanja radova za nekoliko dana. Pošto se radna snaga plaća po danu, ušteda vrlo brzo pokrije trošak najma sistema.

Pravila korišćenja koja moraju svi da poštuju

Cev ima svoja ograničenja i njih treba objasniti svakom ko radi na objektu. Ubacuje se isključivo materijal koji prolazi kroz otvor levka, dakle komadi razumne veličine, a veći se prethodno lome. Dugački elementi, kao što su cevi, letve, profili i delovi stolarije, ne ubacuju se u celini nego se seku, jer se u suprotnom zaglave po dijagonali i blokiraju ceo kanal, posle čega se cev mora rastavljati. Materijal se ubacuje ravnomerno, a ne u velikim količinama odjednom, kako se ne bi stvorio čep. Pri ubacivanju se ne naginje kroz otvor i ne stoji ispod izlaza. Na kraju radnog dana se proverava da li je kanal prazan i da li je kontejner ispod pun, jer se puna posuda ispod izlaza vrlo brzo prelije.

Usklađivanje sa kontejnerom ispod

Sistem funkcioniše samo ako je donji deo dobro isplaniran. Kontejner se postavlja tačno ispod izlaza cevi, tako da poslednji segment ulazi u njega, a zona oko njega se ograđuje. Bitno je predvideti i zamenu kontejnera, jer se kod intenzivnog rušenja on puni brzo, pa se dinamika odvoza usklađuje sa tempom radova. Kod teških materijala treba imati u vidu da se kontejner puni po masi, a ne do vrha, pa se broj tura planira prema tome. Praktično rešenje kod većih objekata je da se odvoz zakaže unapred za određene termine tokom dana, tako da rušenje nikada ne stane zbog pune posude. Kada su cev za šut i kontejner usklađeni, ceo lanac funkcioniše bez ijednog zastoja.

Dogovor sa stanarima i radno vreme

Radovi u useljenoj zgradi traže i organizaciju koja nema veze sa alatom. Postavljanje cevi kroz prozor ili balkon se najavljuje upravniku i stanarima, jer utiče na izgled fasade i na prostor ispred ulaza. Zona ispod se obeležava i po potrebi se privremeno oslobađa parking mesto, što se najlakše rešava dogovorom nekoliko dana ranije. Bučni radovi se izvode u periodu koji propisuje kućni red, uz izbegavanje ranog jutra, popodnevnog odmora i večernjih sati. Praksa pokazuje da nekoliko obaveštenja na oglasnoj tabli i kratak razgovor sa upravnikom uklanjaju devedeset odsto potencijalnih problema. Uz to, sama činjenica da se šut ne nosi kroz zgradu najbolji je argument u tom razgovoru.

Kada se cev isplati, a kada se posao rešava drugačije

Cev ima najveći smisao kod radova od drugog sprata naviše i kod količina koje prelaze nekoliko kubnih metara, dakle kod kompletnih adaptacija stanova, kod rušenja pregradnih zidova, kod skidanja podova i kod radova na fasadi i krovu. Kod manjih intervencija u prizemlju ili kod količine od jednog do dva kubna metra, praktičnije je klasično iznošenje u vrećama. Isto važi i kada objekat nema nijedan otvor koji se može bezbedno iskoristiti za sidrenje. Zbog toga se odluka donosi posle kratke procene, u kojoj se gledaju sprat, količina, tip objekta i trajanje radova. Kod dužih gradilišta cev se uzima za ceo period, jer se koristi u više faza.

Kako se organizuje ceo posao od poziva do završetka

Redosled koji u praksi daje najbolji rezultat izgleda ovako. Prvo se procene količina i vrsta otpada i odredi se veličina kontejnera. Zatim se proveri sprat, tip objekta i mogućnost sidrenja cevi, po mogućstvu na osnovu fotografija prozora, balkona ili fasade. Posle toga se rešava prostor ispod, dakle mesto za kontejner i, ako je reč o javnoj površini, potrebno odobrenje. Sledi postavljanje sistema, koje se obavlja pre početka rušenja, kako radovi ne bi počeli bez rešenog odlaganja. Tokom radova se kontejneri menjaju prema dinamici, a po završetku se cev demontira i prostor vraća u prvobitno stanje. Kada se ovim redosledom pristupi, iznošenje šuta prestaje da bude najsporiji deo adaptacije i pretvara se u rutinu koja teče paralelno sa radovima.

Povezane objave